Sebija Izetbegović ispričala anegdotu: Jednom smo se Bakir i ja omrsili u avionu… S nama je bio i reis, pa ga upitasmo…

Ja sam fan ramazana. Meni ramazan jako odgovara. Ja sam disciplinirana osoba. Volim kada dođe vrijeme ramazana. To mi je težak mjesec, ali u godini najdraži. Drago mi je da se pojam radoholičara veže za moje ime – istakla je prof. Sebija Izetbegović gostujući u Ramazanskom programu.Rad kao osnova svake društvene zajednice, bila je tema ove ramazanske večeri u Ramazanskom programu Hayat TV-a.Gosti Dalile Omerović i Zejda Šote sinoć su bili prof. dr. Sebija Izetbegović, generalna direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, i prof. dr. Enes Ljevaković.Prof. dr. Izetbegović kazala je kako je za nju ramazan jedna vrsta žrtve. I dopada joj se, kazala je, ta žrtva jer tako pokazuje da smo hrabri, da možemo izdržati.

Ja sam fan ramazana. Meni ramazan jako odgovara. Ja sam disciplinirana osoba. Volim kada dođe vrijeme ramazana. To mi je težak mjesec, ali u godini najdraži. Drago mi je da se pojam radoholičara veže za moje ime. Rade puno i moji saradnici, ljudi koji su tu. Kada dođe ramazan, prvih dana bude malo čudnije jer ne možemo recimo napraviti pauzu. Mi radimo punom parom. I mi koji postimo radimo punim tempom. Rade operacione sale, rade ambulante… radimo svi. To je za mene normalno stanje – kazala je Izetbegović.Nije pristalica, dodala je, prespavavanja problema, samim tim ni pristalica prespapavanja ramazana.Volim da kada dođe taj mjesec da recimo pokažem da se i uz rad sve obaveze mogu obaviti. Dopada mi se ramazan jer mi vraća taj divan osjećaj samopoštovanja, divan osjećaj poslije iftara koji nam govori da smo izvršili još jednu obavezu – dodala je.

Više puta je u Turskoj bila za vrijeme ramazana. Tamo se puno drugačije obilježava ovaj mubarek mjesec.Tamo bude prekrasan ramazan. Oni imaju velike, otvorene iftare na kojima bude više hiljada ljudi. To je dirljivo. Budi mi želju da se sama potrudim da napravim neki veliki iftar, na jednoj krasnoj livadi, da pozovem one ljude koji nemaju s kim i gdje iftariti. Da ih počastim sa prijateljicama, ljudima koji su mi bliski… da im sve pripremimo. To bi mi bio prekrasnan iftar – bila je iskrena gošća Hayat TV-a.Ispričala je i jednu anegdotu koja se veže za nju i njenog supruga Bakira Izetbegovića, inače predsjednika SDA.

Jedan iftar smo muž i ja dočekali u avionu i tu smo se i omrsili. Bila je divna atmosfera. Svi su u avionu nešto otpakovali. Čašćavali smo jedni druge. Bilo je prelijepo. Za vrijeme jednog ramazana bila sam u Londonu. U avionu je bilo pitanje kada ćemo se omrsiti? S nama je putovao reis i Bakir je u jednom momentu bitao reisa po kojem ćemo se vremenu omrsiti, da li po onom po kojem smo zapostili ili po tom u Londonu? Reis je rekao da ćemo ipak po vremenu u Londonu. Onda se to jako prolongiralo pa sam se našalila i rekla pa: „Pa što ga upita?“. Tamo je običaj da se hrana dugo služi pa se i to puno prolongiralo – smješkajući se priča prof. dr. Sebija Izetbegović.Odrasla je na Grbavici, u zgradi u kojoj su živjeli oficiri. U vrijeme njenog djetinjstva ramazan se drugačije obilježavao.Nije to bilo omiljeno u mom djetinjstvu. Ali iz tog perioda pamtim 27. noć ramazana kada smo išli kod moje tetke. Ramazan me uvijek podsjeća na one koji su otišli, koji više nisu s nama. Vrlo dirljivo – nastavila je naša gošća.

Puno je lijepih stvari po kojima pamti svog rahmetli Aliju Izetbegovića, njenog svekra, inače prvog predsjednika BiH.Život smo provodili skupa. Svekra su brzo uhapsili, to svi znaju. Nastavili smo da se borimo. Po njegovom izlasku ta borba je bila jača. Sva moja sjećanja na rahmetli mog svekra su bila lijepa. Udala sam za Bakira na Božić, 25. decembra, a svekra su uhapsili 23. marta iduće godine. Dakle, nakon tri mjeseca. Kada sam rodila kćerku 1983. godine, svekar je već bio osuđen. Tako je naša Jasmina prvi put u životu otputovala negdje i to u zatvor u Foču. Mi smo je kao bebu odnijeli da vidi svog dedu – prisjetila se Izetbegović.Za sebe će reći da ima vrlo oštru i jasnu sliku svoje pripadnosti i nikada nije imala dilemu ko je, šta je, kome i gdje pripada…

Zajednica bi trebala imati veći taj osjećaj. To bi i narodu dalo više snage. Rođena sam Podgoričanka, to je poznato, ali cijeli život živim u Sarajevu. I kada sam bila u Podgorici osjećala sam jasnu pripadnost svojoj vjeri i naciji. Mjesto na kojem se nalazim nimalo ne mijenja osjećaj pripadnosti koji ja nosim u srcu. Bojim se da je pritisak javnosti i medija sada drugačiji. Porodica bi trebala imati drugačiji odnos u odgoju djece. Možemo da se borimo da budemo uspješni, pametni, da čuvamo tradiciju… da tako dajemo poruku mladima – ispričala je u Ramazanskom programu.

Kompletnu emisiju pogledajte u priloženom videu…